Manifest za online poučavanje
Online može biti privilegirani modus. Udaljenost je pozitivno načelo, a ne nedostatak. Mjesto je drukčije, a ne manje, važno online. Tekst je u neprilici: mnogi modusi imaju važnost u predstavljanju akademskog znanja. Trebamo posvetiti pozornost materijalnosti digitalnog obrazovanja. Društveni aspekt nije cijela priča. Otvorenost nije ni neutralna niti prirodna: ona dovodi do raznih zatvaranja i ovisi o njima. Možemo li prestati razgovarati o digitalnim urođenicima? Digitalno obrazovanje preoblikuje svoje subjekte. Mogućnost “online verzije” preuveličana je. Postoje mnogi načini da se stvari online naprave kako treba. “Najbolja praksa” zanemaruje kontekst. Udaljenost je vremenska, emocionalna, politička, ne samo prostorna. Estetika je važna: dizajn sučelja oblikuje učenje. Masovnost je više od učenja u zahtijevanom opsegu: ona također donosi kompleksnost i raznolikost. Online poduka ne treba ići podruku s instrumentalizacijom obrazovanja. Digitalne zadaće mogu živjeti dalje. One mogu biti opetovane, javne, riskantne i višeglasne. Remiks digitalnog sadržaja redefinira autorstvo. Kontakt funkcionira na mnoštvo načina. Vrijeme provedeno licem u lice precijenjeno je. Online poduku ne treba srozavati na “olakšavanje”. Ocjenjivanje je čin tumačenja, ne samo mjerenja. Algoritmi i analitika rekodiraju obrazovanje: obratite pozornost! Rutina razotkrivanja plagijata ugrađuje nepovjerenje. Online tečajevi naginju kulturama nadzora. Vidljivost je pedagoško i etičko pitanje. Automatizacija ne mora osiromašiti obrazovanje: izražavamo dobrodošlicu našim novim kolegama robotima. Ne podliježite zavisti kampusa: mi smo kampus.
Translated by Dinko Telećan.
